Poznat pod nadimkom Johnny, rođen u Skopju 11. travnja 1953. godine. Autor
tekstova, kompozitor, pjevac, gitarist. Srednju školu je pohađao u Zagrebu, na
Katarininom trgu (današnja Gornjogradska gimnazija), a studirao je na
Filozofskom fakultetu, također u Zagrebu. Osnivac je, vođa i autor svih pjesama
grupe Azra (osim teksta Pit...i to je Amerika koji je napisao Mile Rupcic). Od
1989. nastupa pod svojim imenom uz pratnju Sevdah Shuttle Banda.Vlasnik je
tvrtke za zaštitu autorskih prava Azra Music.Trenutno zivi u Nizozemskoj,

(jajo-jasenko houra)

(grafit iz zagreba)

(Vrlo poznata Stuliceva izjava)

ja sam klasno deklasiran sirovi tip ali ne zelim ništa loše da ti uradim ja sam
svjesno revoltiran urbani kit brinem svoju nevolju to me veseli ja sam vazan cinilac
to je moja trajna orijentacija ja sam profaniran i hocu da znam da li me voliš i onda
kada ti ne trebam ja sam brutalan i uvijek u spidu ti bi htjela da te grlim i ljubim u
kinu ja te gubim u tome je štos ti uzivaš da vodiš ljubav sa mnom dan i noc

Ne zelim nista lose da ti uradim

gdje (navodno) prevodi Ilijadu i Odiseju na hrvatski, jer je nezadovoljan
sadašnjim prijevodom (knjiga je prevedena i nosi naslov Bozanska llijada via
Homer. Pogledaj link"knjiga". op.a.). Do osnivanja Azre 1977., Štulic je
nastupao prateci se na akusticnoj gitari, izvodeci pjesme Beatlesa, narodne,
regtime i starogradske, no uglavnom vlastite, koje ce kasnije snimiti s Azrom.
Grupa koju je osnovao se prvobitno zvala Balkan Sevdah Band, no nakon
što je postala jak rock'n'roll sastav, ime je promijenjeno. Štuliceva najbolja i
najznacajnija djela nastala su za Azru u razdoblju od 1979. do 1984. godine.
Od 1989. Štulic je pod svojim imenom objavio dva albuma, dvostruki
Balkanska rapsodija i Balegari ne vjeruju sreci, a najavljivao je još jedan
dvostruki pod nazivom Anali. Također postoji snimak (oko 60. min.,
snimljeno 1992.) pod radnim nazivom Sevdah za Paulu Horvat. No, od svog
tog materijala, samo ih mali broj dostize standarde Štulicevog ranijeg rada:
Voljela me nije nijedna, Meni se dušo od tebe ne rastaje, Teško ovo zivot,
Usne vrele višnje (prepjev Dylanove pjesme). Štulic motive, slike, jezicne
forme i izrazajna sredstva za svoje pjesme pronalazi u zivom govoru svoga,
zagrebackog, urbanog okruzja, za šankom, u krevetu, poslije koncerta. Jedan
je od malobrojnih koji se svojim izrazom priblizio publici, a publika je u njemu
vidjela sebe kroz pravi, sirovi, gradski rock'n'roll. Nije uzalud napisan grafit
Johnny je bog.